Kako zaustaviti vrijeme?
Kad bih mogao zaustaviti vrijeme, bio bih velik i moćan. Kad bih mogao sjesti u vremeplov i otputovati u prošlost, mogao bih puno toga promijeniti. I siguran sam da bih u oba slučaja napravio neku glupost. Onako slučajno, usput. I nikad ne bih naučio sve što trebam naučiti.
Ali možda mogu zaustaviti sebe. Uživati u daru života, ovdje i sada. Zaplesati s burom i bonacom, uzdići se visoko i pasti nisko, voljeti i tugovati, biti netko i biti nitko. Jednostavno živjeti.
Iz dnevnika Anđela čuvara
Danas sam svojem prijatelju čovjeku na više načina pokušao privući pažnju. Ustao je rano, umoran od neprospavane noći. Brinuo se kako će platiti svoje račune. Iscrpljen od razmišljanja o različitim scenarijima kako izaći iz poteškoća, zaspao je pred zoru. Grlio sam ga čitave noći. Nije čuo budilicu. Poškakljao sam ga nekoliko puta po desnom uhu, kako bih ga probudio za posao. Pokušao sam mu reći kako će sve biti u redu. Kako će sve ovo proći i da uvijek postoji izlaz. Štoviše, zajedno s drugim anđelima, već smo ga pronašli za njega. Od mog prijatelja traži se samo da bude hrabar i preuzme odgovornost za svoj život. Pokušao je puno puta do sada promijeniti svoje stavove. Mnogo puta bio je korak do izlaza. Možda je danas taj dan, kada će se dogoditi ono što svi željno očekujemo. Ali, odluka je isključivo na mom prijatelju. Što god se dogodilo, uvijek ću biti uz njega. Uostalom, ja sam njegov anđeo čuvar i s radošću mu pomažem. I u tom poslu nisam sam.
U svemu si Ti
U snazi moćnog lava
i djetetu koje spava,
u cvrkutu ptica,
kad se daruje sitnica.
U danu i noći,
u nebeskoj čistoći,
u svakom živom stvoru
na kopnu i u moru.
U pjesmi i u stihu,
u žuboru tihu,
u jutru što se budi
i kad sretni jesu ljudi.
U snu i na javi,
u anđeoskoj slavi,
u svemirskoj prašini,
zagrljaju u tišini.
U violini i gitari,
u svakoj maloj stvari,
u svemu što jest i što bi
u svemu si, Bože Ti.